Poruka hrvatskoj mladosti: „Narod koji zaboravlja svoju prošlost, slijep ide u budućnost“
(dr. Ante Starčević)
Proces srpskog, JNA i četničkog krvavog juriša na Hrvatsku počeo se zahuktavati već 1990.
Račanova izdajnička predaja oružja teritorijalne obrane u ruke JNA, srpskim je stratezima signalizirala da slobodno mogu dovršiti projekt brisanja Hrvata sa zemljopisne i političke karte svijeta.
Jedan u nizu bestijalnih, krvavih juriša na razoružanu Hrvatsku, dogodio se u Dalju, 1. kolovoza 1991.
Postrojbe lokalnih četnika, pobunjenih Srba i JNA snage nasrnule su na zgradu policijske postaje u Dalju. Tenkovi i oklopna vozila protiv policijskih pištolja.
Zapovjednik 51. motorizirane brigade JNA, pukovnik Enes Taso, izričito je zapovjedio svojim postrojbama te podređenim pripadnicima Teritorijalne obrane Dalja i Borova kao i naoružanim Srbima, napad na mjesto Dalj uz izričitu zapovijed da ne smije biti zarobljenih pripadnika MUP-a RH i Zbora narodne garde (ZNG RH) – da ih sve treba ubiti.
Svi policajci, Zenge i pripadnici civilne zaštite koji nisu poginuli tijekom napada likvidirani su odmah potom. Ubijeno je 20 pripadnika MUP RH, 15 pripadnika ZNG RH I četiri člana civilne zaštite koji su masakrirani.
Nakon pokolja policajaca naoružani Srbi su nastavili svoj krvavi pir mjestom. U tom, kako oni kažu, “slobodnom lovu”, u Dalju su ubili između 112 do 135 Nesrba, civila, žena, djece staraca.
Svu manijakalnost srpskog agresora svjedoči snimljena tonska poruka jednog od zapovjednika tenskovske postrojbe JNA 1. kolovoza 1991. u Dalju, koja se nakon pokolja policajaca izvukla izvan mjesta kako bi njihovi suradnici nesmetano obavili krvavi posao. Citiram:
“U Dalju je mirno. Noć je nastupila. I vrlo je vjerojatno da će biti SLOBODNOG LOVA da ga tako nazovem. To ne može nitko kontrolirati, čak i da je naša jedinica unutra to se ne bi moglo izbjeći.” (U priloženoj snimci agresor govori na srpskom jeziku.
