Dame i gospodo,
Prije tri dana austrijsko državno odvjetništvo i policija upali su u Ured predsjednika austrijske vlade te u središnjicu vladajuće pučke stranke. Optužba glasi (nekako jako poznato i za hrvatske uvjete) da su poreznim novcima plaćani oglasi u različitim medijima kako bi se utjecalo na uređivačku politiku, ali, vrlo zanimljivo, i na rezultate anketa o pojedinim političarima. Drugim riječima, političari su poreznim novcima korumpirali medije kako bi se o njima lijepo izvještavalo.
Ovaj događaj nam daje odgovor zašto Austrijanac ima BDP po glavi stanovnika 48 tisuća dolara, a Hrvat 13 tisuća i 800 dolara.
Ovaj događaj nam daje odgovor zašto Austrijanac plaća trenutačno dizel 9 kuna, a Hrvat 11 kuna – uz napomenu da radnik na benzinskoj postaji u Austriji zaradi trostruko više od onoga u Hrvatskoj.
Jer, u Austriji je moguće da tijela, koja su plaćena i zakonom definirana da provode zakone, mogu napraviti premetačinu kod prvog čovjeka izvršne vlasti. Ključna poruka ovoga događaja je – nema nedodirljivih. Hrvatska, pak, realnost je da postoji kasta nedodirljivih i ta kasta to javno demonstrira.
Hrvatska funkcionira kao Kuba za vrijeme diktatora Batiste, u čijem se vremenu točno znalo koji ministar, ili koji političar, ima zonu iz koje se protuzakonito bogati. Tako je, primjerice, jedan dobivao provizije od vlasnika kasina, drugi od hotela, a treći od parkirališta u glavnom gradu Havane.
Jer korupcija čini čovjeka dekadentnim te onaj koji je duboko u korupciji, on gubi osjećaj za realnost. Upravo je to slučaj u Hrvatskoj.
Prije neki dan bivši tajkun Miroslav Kutle dao je intervju za N1 televiziju. On je iznio tvrdnje koje su za sve razumne ljude izrazito uznemiravajuće.
On tvrdi da hrvatskim medijima vladaju ljudi koji se bave iznudama i likvidacijama. On je iznio tvrdnje da su hrvatski mediji u čvrstom zagrljaju netransparentnih i polu-mafijaških struktura. Što bi se u ovakvom slučaju dogodilo u Austriji?
Trenutačno bi bila otvorena istraga, Kutle bi morao potkrijepiti svoje navode, a ljudi, koje je optužio, morali bi trenutačno biti uhićeni. Ili, ako on svoje tvrdnje ne bi mogao dokazati, optuženi bi tada bili čisti pred javnošću.
Međutim, što se u Hrvatskoj dogodilo? Ništa.
Slučaj drugi, isto prije neki dan, takozvani su Pandora Papers-i, u kojima je, među ostalim, objavljeno da je član uprave HEP-a, Marko Ćosić, u suvlasništvu tvrtke u jednoj poreznoj oazi. I neovisno o kakvim je poslovima riječ prije njegova ulaska u Upravu HEP-a, činjenica je da svoje poslovne udjele nije naveo u svojoj imovinskoj kartici.
A kad se uzme u obzir da je gospodin Ćosić bio u poslovnom aranžmanu s izvjesnim Vukom Hamovićem, sinom generala JNA Hamovićem, kojeg su američke vlasti okarakterizirale kao financijera bijega srbijanskih ratnih zločinaca, onda se postavlja pitanje: kako je taj Marko Ćosić uopće mogao biti imenovan u Upravu HEP-a, i zašto nakon ovih spoznaja nije razriješen iz iste?
Dame i gospodo, u Hrvatskoj je situacija u potpunosti jasna. Vladajuće strukture drsko i bezočno potkradaju svoj narod, kršeći hrvatske zakone i europske norme, brišući pod sa svim moralnim i etičkim načelima.
Ako sam rekla ijedan krivi navod ili zarez – neka me optuže! Neka se jave iz svojih korupcionaških jazbina!
Ali, oni se ne će javiti, već misle da će kroz njihovu kontrolu medija Hrvatska ostati u mraku bezakonja i korupcije.
No danas, kada je prije 30 godina uskrsnula nova hrvatska država, poručujem im iz Hrvatskog sabora da će te sile mraka u naletu svjetlosti istine biti pometene, i Hrvatska će uspostaviti zakonitu pravnu državu i vladavinu prava te ćemo stvoriti pravednu i bogatu Hrvatsku – na čast i ponos svih hrvatskih ljudi.
