Dame i gospodo,
Prva rečenica prvog poglavlja ovog dokumenta dokaz je načina rada ministarstva pravosuđa, pravosuđa u cjelini te Vlade koja upravlja Hrvatskom.
U tom uvodu piše kako je postojala nacionalna strategija borbe protiv korupcije od 2015. – 2020., a nama u raspravu dolazi dokument strategije borbe protiv korupcije od 2021. – 2030., i to u listopadu te iste 2021. godine. Znači, ovaj dokument je toliko važan da gotovo 11 mjeseci uopće nije postojao. Toliko o njegovoj važnosti.
Kada bih se sada razbacivala sarkazmima i ironijama, mogla bih ovdje svašta izgovoriti. Međutim, život naših građana je pre-dramatičan, i to baš iz razloga sveopće korupcije koju upravo izvršna vlast generira, a pravosuđe umjesto da je sprječava – ono asistira toj korupciji. Iz tog razloga nije ni vrijeme, ni mjesto za sarkazam.
Sama potreba donošenja posebnih akata dokaz je da se zakoni ne primjenjuju. Jedan od glavnih krivaca je upravo ministarstvo koje predlaže ovu strategiju. Osobno svjedočim da sam uputila bezbroj dopisa ministarstvu pravosuđa, a da ministarstvo pravosuđa ništa nije poduzelo da spriječi protuzakonitosti koje sam im prijavljivala.
Najapsurdnije je kad mi ministar i njegov Državni tajnik pišu kako oni ne mogu djelovati zbog trodiobe vlasti i neovisnosti pravosuđa.
U neovisnost hrvatskog pravosuđa ne vjeruje nitko, a to potvrđuju sve relevantne institucije, počevši od Europske komisije, znanstvenih autoriteta, do međunarodnih poslovnih institucija.
Ministarstvo pravosuđa, primjerice, prema zakonu ima pravo na inspekcijski nadzor sudova, DORH-a – u konačnici ima pravo Saboru predlagati zakone, te je dužno na svaku spoznaju kršenja zakona reagirati.
Ministar pravosuđa je u proljeće ove godine – na vijest da su se suci u Splitu za vrijeme lockdown-a ilegalno družili s bivšim gradonačelnikom Splita, koji je sam u različitim slučajevima klijent tih istih sudova – izjavio da, ukoliko Vrhovni sud ne reagira, da će ministarstvo reagirati. Od toga je prošlo više od šest mjeseci. I što se dogodilo? Ništa.
Uzmimo samo djelovanje DORH-a, to jest njegovo ne-djelovanje, ali pogledajmo i kako bi DORH morao raditi, za što ga u konačnosti i plaćamo.
Vidjeli smo slučaj iz Austrije, koja je također država članica EU kao i mi. Tamošnje državno odvjetništvo je zbog osnovane sumnje na korupciju upalo u ured kancelara, a kancelar je na to podnio ostavku.
A DORH u Hrvatskoj?
Ako je pravosuđe rak-rana hrvatske države i društva – a jest – onda je DORH rak-rana pravosuđa. Jer, DORH sablažnjava hrvatsku i europsku javnost. DORH stvara opću nesigurnost. Donosi odluke koje nitko živ ne može razumjeti, koje jednostavno vrijeđaju zdrav razum. Jer, kako DORH može opravdati da slučaj Croatia osiguranja osam godina drži u ladici?
Kako može opravdati apsurd u slučaju zagrebačkih adventskih kućica, gdje tri tvrtke rade identične, prema mišljenju DORH-a, kriminalne aktivnosti, ali se istraga otvara samo protiv jedne tvrtke!?
Kako može otvarati istrage i pompozno u šest sati ujutro uhititi međimurskog župana, pod optužbom da je uzeo 10 tisuća kuna mita, a imaju slučaj u Plinacru gdje Pupovčev sljedbenik ima 15 tisuća kuna mjesečnu neto-plaću a da uopće ne dolazi na posao? Hoće li uhititi Pupovca ili Plenkovića koji su to naložili?
Je li DORH poduzeo išta oko Pandora-papersa i člana uprave HEP-a Marka Ćosića? Nije, jer ga Plenković štiti.
Dame i gospodo, kada kroničari i povjesničari jednom budu analizirali ovu fazu hrvatske države, onda će si opravdano postaviti pitanje – kako je moguće da su na ovu ogromnu količinu nepravde i bezakonja relevantni društveni čimbenici šutjeli? Zbog ove korupcije u zadnjih pet godina odselilo je pola milijuna hrvatskih građana! Zbog ove korupcije raspada nam se zdravstvo! Jedini rast je rast društvene depresije.
Doista, gospodo iz ministarstva pravosuđa, povijest vas ne će pamtiti po dobru. Ali isto tako budite sigurni – zbog vašeg rada na zaštiti korupcije i ne-vršenja svoje zakonske obveze kad-tad ćete položiti račune.
Protiv sam ovog dokumenta jer je apsurdan, lažan i besmislen.
