Dokazi korupcije Marićeve i Plenkovićeve Vlade; opoziv Marića u ime predlagatelja

Dame i gospodo,
Profesor Antonio Argandonja, sa španjolskog sveučilišta Navarra, opisao je termin korupcije slijedećom formulacijom: „korupcija je zlouporaba dobivenog povjerenja kako bi se ostvarila ne-pripadajuća korist.“
On tumači kako korupcija može izgledati društveno bezazlena, ali ona u konačnici uvijek dovodi do teških i negativnih posljedica za društveno stanje. No, ona je i za same počinitelje uvijek autodestruktivna.
Argumenti za opoziv ministra Marića su ujedno i obrazloženje uzroka siromaštva koju je Europska komisija dijagnosticirala hrvatskim građanima. Jer, činjenica da Hrvati imaju najnižu platežnu moć poslije Bugara ima jedan temeljni uzročnik, a on se zove korupcija i društveni nered.
Djelovanje ministra Marića opisano je još prije 2000 godina, a ono glasi: „ne možete služiti i Bogu, i bogatstvu.“ U kontekstu današnjeg političkog trenutka, jasno je da ministar financija ne može služiti i moćnicima, i građanima. Ili radi za moćnike, ili za građane. Ministar Marić svojim radom zaslužuje titulu Anti-Robin-Hood-a jer pogoduje moćnima, a uzima onim najslabijima. Istine radi treba reći da Marić nije kreator, već „nastavljač“ te nepravedne politike, a koju je preuzeo od svojih prethodnika Linića i Lalovca.
Jer, Marić i njegovi prethodnici uspostavili su porezno nasilje prema najslabijima, istovremeno omogućavajući besramno bogaćenje uskoj skupini moćnika. U Hrvatskoj će običan građanin za nekoliko tisuća kuna od porezne uprave biti pregažen te blokiran, jer za njega postoji najnepravedniji ovršni zakon u Europskoj uniji, ali zato je za odabrane moćnike izmišljen pred-stečajni zakon kojim se potezom pera opraštaju milijuni i milijarde.
Ova nejednakost i nepravda u izravnoj je suprotnosti s Hrvatskim Ustavom, koji u članku 51 propisuje „da se porezni sustav temelji na načelu jednakosti i pravednosti“.
Ali, jednakost, baš kao i logiku, Plenkovićeva je Vlada izbrisala iz hrvatskog jezika. Jer, krupni kriminal se nagrađuje, a DORH zabavlja javnost s računima o ručku pojedinih župana. Prijestupi ministra Marića se mjere u stotinama milijuna kuna, ali njih DORH ne istražuje, iako bi ih prema zakonu morao istražiti. Samo nenaplaćenih kredita u HBOR-u je blizu 3 milijarde kuna. Tko su ti dužnici – ne zna ni hrvatska javnost, ni Hrvatski Sabor.
U zahtjevu za opozivom ministra Marića naveli smo niz dokumentiranih činjenica koje se ne daju opovrgnuti. Sama činjenica da danas vodimo ovu raspravu jest dokaz da je korupcija duboko ukorijenjena u današnjoj Vladi, te čini temelj njezina djelovanja. Naravno, ta korupcija je moguća zbog blokade i kontrole DORH-a. Jer, da smo Austrija već bi odavno sve Marićeve afere bile istražene, i danas ne bismo raspravljali, niti bi Marić bio ministar.
Jer, slijedeće činjenice se ne daju opovrgnuti. Na konferenciji za medije 18. kolovoza 2021. ministar Marić izjavljuje kako je dugogodišnji prijatelj s Blažom Pavičićem, na čijoj je jahti provodio svoj godišnji odmor, te kako obitelj Pavičić nema nikakve poslovne relacije s ministarstvom financija, HBOR-om, Poreznom upravom. Dokument koji vam pokazujem izdala je Carinska uprava, dakle služba koja je pod ingerencijom ministra Marića, na dan 09. srpnja 2021. – što je dokaz da je ministar Marić iznosio neistine.
U svakoj iole funkcionirajućoj demokraciji na ovakove dokaze podnosi se ostavka, ili premijer razrješuje ministra. Isto tako, na ovakve dokumentirane laži Državno odvjetništvo trenutačno otvara istragu – taj pristup vidjeli smo u Austriji prije tri tjedna. Kod nas premijer brani ministra koji otvoreno laže hrvatsku javnost. To je, pak, dokaz da se zakoni u Hrvatskoj ne poštuju, ali je to i vidljivi razlog zašto je u Austriji (gdje se svi moraju držati zakona) standard tri puta veći od hrvatskog, a Hrvati odlaze u Austriju, trbuhom za kruhom.
Odmah na početku moram konstatirati da je ministar Marić danas ministar zahvaljujući isključivo javnoj demonstraciji protuustavnog i protuzakonitog djelovanja premijera Plenkovića pri upravljanju DORH-om. Naime, 2017. godine ministar Marić je ostao ministrom, glasom tadašnjeg zastupnika Tomislava Sauche.
Tom nevjerojatnom političkom zaokretu prethodila je konferencija za medije na kojoj je premijer Plenković kao pučkoškolca priveo tadašnjeg državnog odvjetnika Dinka Cvitana, da bi nakon toga postupak protiv Sauche krenuo bespućima hrvatskih pravnih zavrzlama, a sam Saucha počeo glasovati za Plenkovića i za HDZ. Svakome je jasno da ovdje nisu bila čista posla.
Pogledajmo na slijedećim primjerima zašto ministar Marić ni jedan sat više ne bi smio biti ministrom, ukoliko u Hrvatskoj želimo imati europske standarde.
Prvi primjer je ostavka austrijskog kancelara, premetačina u kancelarovom uredu od strane državnog odvjetništva, otvaranje istrage protiv njega te uhićenje šefice agencije koja je manipulirala istraživanjima javnog mijenja.
Drugi slučaj je ostavka njemačkog saveznog predsjednika prije nekoliko godina zbog pogodovanja poduzetniku kojemu je Vlada dala jamstvo, a zbog čega je njemačko državno odvjetništvo otvorilo istragu protiv tadašnjeg predsjednika Savezne Republike Njemačke.
Na ova dva primjera vidimo da u državama funkcionalne vladavine prava ni tijela najviše državne vlasti ne mogu raditi što ih je volja, te mogu biti istraživana od tijela koja su za takva pitanja nadležna.
Ne-djelovanje institucija u Hrvatskoj imaj pogubne posljedice, primjerice, za gospodarstvo.
Jer, kada analitičar BMW-a ili General electric-a vidi da šef izvršne vlasti tako otvoreno demonstrira svoju protuustavnu moć, kao u slučaju Plenković-Cvitan, onda u takvu državu ne će investirati. A nedostatak stranih investicija jest razlog gospodarskih problema, raseljavanja i siromaštva u Hrvatskoj.
A evo i dodatnih informacija vezanih uz obrazloženje prijedloga opoziva.
Prvo treba rasvijetliti spornu činjenicu Marićevog ljetovanja na jahti obitelji Pavičić. Jer, obitelj Pavičić ima svoju povijest i način poslovanja, zbog čega bi svaki ministar, pogotovo ministar financija, morao biti izrazito oprezan. Tvrdnja Zdravka Marića da obitelj Pavičić nema veze s Poreznom upravom spada u antologiju političko-manipulativnih, apsurdnih te neistinitih izjava.
Naime, otac Blaža Pavičića, Mirko Pavičić, socijalistički je menadžer koji je privatizirao riječku tvrtku Rijeka Tekstil, te je radio i kao direktor za vrijeme komunizma u tvrtki Brodokomerc. Gospodin Pavičić je vlasništva nad svojim tvrtkama imao putem off-shore tvrtki iz Gibraltara i ostalih poreznih oaza.
Off-shore tvrtke otrov su za državnu blagajnu te sve porezne obveznike. Vrlo često se preko off-shore tvrtke pere nezakonit novac, to jest, novac na koji nije naplaćen porez, ili novac koji je stečen kriminalnim aktivnostima. A upravo je ministarstvo financija (kroz svoj Ured za sprečavanje pranja novca) zaduženo da čuva državu od nezakonitog ili kriminalno stečenog kapitala.
Evo jednog konkretnog primjera. Metida d.o.o. tvrtka je u vlasništvu obitelji Pavičić koja je 2010. godine bila poslovno neaktivna, te čak nije uplatila ni temeljni kapital od 20 tisuća kuna, a u vlasništvu je imala nekretninu procijenjenu na 3 milijuna kuna. Ta tvrtka je dobila kredit od Erste banke u visini od 50 milijuna eura. Je li uopće potrebno naglašavati neobičnost ovoga posla?
Isto tako, posao kojim se Blaž Pavičić bavi preko svoje tvrtke Amec opskrba brodova d.o.o. (a kojemu je Carina, koja je pod kontrolom ministra Marića, mjesec dana prije ljetovanja na jahti dala odobrenje za prodaju robe oslobođene plaćanja carine, poreza i trošarina), također je potencijalno izrazito opasna za državu ukoliko nema adekvatan nadzor.
A tko treba nadzirati zakonito djelovanje navedenih slučajeva? Njih trebaju nadzirati službe ministarstva financija. A ministar se voza na jahti s vlasnikom tvrtki, koje njegove službe trebaju nadzirati.
Shvaćate li vi, koji branite ovakovo ponašanje ministra Marića, koliku štetu nanosite Hrvatskoj Državi, jer upravo opisano stanje jest temelj korupcije u Hrvatskoj.
Jer, bescarinska roba, i tvrtke u poreznim oazama, jesu potencijalna platforma za utaju poreza u velikom stilu!
Javno je, pak, poznato da je obitelj Pavičić u prijateljskim odnosima i s bivšim ministrom Linićem. Mislim da ne treba biti poseban analitičar za doći do zaključka da je obitelji Pavičić izrazito stalo do bliskosti s ministrima financija.
Je li istraženo možebitno pogodovanje ministra Marića ovoj poduzetničkoj obitelji? Je li utvrđeno ima li u ponašanju ministra Marića elemenata kaznenog djela? Naravno da nije, jer mi nismo Austrija. Naše odvjetništvo nije samostalno, ono služi Vladi, a ne građanima!
Daljnja točka, koja u potpunosti diskvalificira Zdravka Marića za ministra financija, jest njegova uloga u slučaju Agrokor.
Slučaj dodjeljivanja kredita krajem 2016. godine Agrokoru od strane HBOR-a jest dokaz da je ministar Marić kao predsjednik Nadzornog odbora HBOR-a utjecao na stručne službe HBOR-a, i time nedvojbeno počinio kazneno djelo nedopuštenog utjecaja.
Jer, krajem 2016., kada je HNB svim bankama zabranio kreditiranje Agrokora zbog prezaduženosti, stručne službe HBOR-a su u tom trenutku Agrokoru dodijelile najvišu kreditnu sposobnost – triple A (AAA)! U potpunosti je jasno da su tu ocjenu stručne službe bile prisiljene napisati.
U svezi Agrokora posebnu pozornost treba pridodati i sljedećem slučaju. To je slučaj otoka Smokvica. Na slučaju otoka Smokvica, koji je država dodijelila Ivici Todoriću uz koncesiju, država je izgubila više od 200 milijuna kuna.
Razlog tomu jest taj, što Porezna uprava uopće nije slala opomene, niti je pokušavala naplatiti koncesijsku naknadu. Posebni kuriozitet u ovoj priči je činjenica, da je za vrijeme tog dugovanja državi – država istovremeno Todoriću davala tvrtke za jednu kunu. To je vrijeme kada je Zdravko Marić bio pomoćnik ministra i Državni tajnik u ministarstvu financija.
Znači, ministarstvo Todoriću ne naplaćuje što treba naplaćivati, istodobno mu pogoduje, a Zdravko Marić iz ministarstva financija završava u Agrokoru kod tog istog Todorića. Je li ovo sumnjivo? Jest!
Ali u Hrvatskoj jedno vrijedi za narod, a drugo za moćnike. Jer, kada samo jedan dan zakasnite, primjerice, u ovršnom postupku, gubite kuću, ili stan, ili vam blokiraju sve račune. Ali, Marić i Linić dopuštaju da Todorićevih stotina milijuna odu u zastaru!
Sljedeći, pak, primjeri atestiraju potpunu nesposobnost, ali i štetnost ministarstva financija. U pitanju su računi hrvatskih građana u inozemstvu te nerazmjer prihoda i imovine.
Što je, na primjer, Ured za sprečavanje pranja novca do sada otkrio? Čime se taj ured bavi? Koliko je tajnih računa u inozemstvu do sada otkrio? Je li istražio Afere Panama Papers i Pandora Papers? Je li utvrdio odakle članu uprave HEP-a, Marku Ćosiću, poslovni udjeli u poreznim oazama, a koje nije prijavio u imovinskoj kartici?
Pa, pogledajmo što drugi rade s poreznim prijestupnicima. Predsjednik Njemačkog SPD-a, Walter Borjans, kao tadašnji pokrajinski ministar kupio je u ime pokrajine Nordrhein-Westfalen CD s podatcima o tajnim računima njemačkih državljana u Švicarskoj. Taj CD bio je u biti ilegalna kupovina, te je plaćen s 5 milijuna eura poreznih sredstava. Ali, Država Njemačka je na taj način uprihodila 7 milijardi Eura kaznenog poreza!
Recite mi – koliko je kaznenog poreza Hrvatska do sada uprihodila? Po mojim spoznajama ni jedan Euro. Znači li to da u Hrvatskoj ne postoji utaja poreza, ali u Njemačkoj, na primjer, postoji? Jeste li svjesni do koje razine ste državne institucije devastirali, te koliku štetu nanosite svojim građanima?
Što je Porezna uprava napravila po pitanju legalnosti stečene imovine? Jeste li, na primjer, utvrdili legalnost imovine suca Miroslava Šeparovića? Kada je taj gospodin uspio uštedjeti 10 milijuna kuna? ——
Pogledajmo sada što je uzročnik svih nelogičnosti i štetnosti djelovanja Ministarstva financija i njegovih službi. Kako su Slavko Linić, Boris Lalovac i Zdravko Marić ustrojili, primjerice, Poreznu upravu?
Ona je u potpunosti neorganizirana, te ciljano devastirana. Zaposlenici porezne uprave su obespravljeni, šikanirani i loše plaćeni. Jer, logika je u potpunosti jasna: ako želite pravedan i efikasan sustav, imat ćete dobar ustroj i ljude koji su dobro plaćeni za svoj posao. Ako želite manipulirati, onda ćete devastirati sustav, postavljati podobne umjesto sposobnih, te kroz niske plaće poticati korupciju, a preko korupcije ucjenama vladati sustavom.
Ovaj trojac je od Porezne uprave napravio anti-Robin-Hood-sustav: pogodovati moćnima i podobnima, a pljačkati siromašne. Navest ću samo primjer jednog hrvatskog branitelja iz Šibenika s četvero djece, koji je tijekom recesijskih godina Slavka Linića imao neplaćen porezni dug prema Poreznoj upravi u iznosu od 35 tisuća kuna.
Obratio se Poreznoj upravi moleći ih da otplati dug u ratama. No, Linić je napravio apsurdni sustav u kojemu plaćanje poreza u ratama nije moguće. Znači, ono što je moguće u Njemačkoj, Švedskoj ili Austriji – u Hrvatskoj nije. Jer, gospodin Linić je, uvodeći pred-stečajne nagodbe, onemogućio plaćanje poreza u ratama – ali je zato omogućio opraštanje milijardi svojim prijateljima i drugovima.
Navedenog branitelja Porezna uprava je odbila, i blokirala ga. Kad Vas Porezna uprava blokira, u današnjoj nepravednoj Hrvatskoj ne možete kupiti više ni kruh, ni mlijeko. Čovjeku je došao na naplatu jedini kredit koji je još imao, te ga je hrvatska država, za koju je on lio krv i suze, doslovno poslovno uništila, jer ga je izručila lihvarskim agencijama, kojima su asistirali hrvatski sudovi i DORH, te cijeloj obitelji upriličili godine pakla.
Ovo je hrvatska porezna pravda, sramota!
Gospodine Plenkoviću i gospodine Mariću, koliko pakla prolaze hrvatske obitelji zbog nepravednog sustava kojeg ste stvorili!? Jer, Todoriću ne šaljete ni opomenu za dug državi, a hrvatskom branitelju koji uredno plaća poreze, i traži samo plaćanje na rate, s pripadajućim kamatama, njega odbijate i uništavate.
Slijedeći slučaj dokazuje, pak, motiv za netransparentnost sustava kojim upravlja ministar Marić. A to je slučaj vjetroparka Krš-Pađene.
Postoji materijalni dokaz u kojemu ministar Marić naručuje vlasnika vjetroparka Krš-Pađene, Milenka Bašića, na razgovor, i bivšoj državnoj tajnici Rimac uvjetuje da želi s njim u četiri oka razgovarati.
Naime, prethodno je Nadzorni odbor odbio kreditirati taj projekt, ali nakon spomenutog razgovora ministra Marića i vlasnika u četiri oka, Nadzorni odbor (bez obrazloženja) mijenja mišljenje, i dodjeljuje tom projektu, koji je u tom trenutku već prekršio ugovor s Vladom, povlašteni državni kredit. I to najveći u povijesti HBOR-a – 600 milijuna kuna.
Je li Marić u ovom slučaju počinio kazneno djelo, to naravno nije istraženo. Ali ovaj projekt je pod lupom Europske komisije, i još ćemo vidjeti što će se sve doznati.
Iz navedenog je potpuno jasno, koje su metode rada ministra Marića. One su konspirativne i netransparentne, te njegove metode rada nisu primjerene digitalnom vremenu u kojemu živimo. Zato pogledajmo drugu stranu medalje – koji su rezultati rada ministra Marića za hrvatske građane?
Rezultati su slijedeći: imamo 250 tisuća blokiranih građana, imamo pola milijuna iseljenih građana u zadnjih pet godina. To su upravo rezultati ministra financija i Vlade u cjelini.
Jer, sposobnost ministra financija u jednoj državi mjeri se po platežnoj moći građana, po dobrom i efikasnom bankarskom sustavu, po dobroj i efikasnoj Poreznoj upravi, po poticajnim mjerama za građane, po sigurnosti koje daje investitorima, po pouzdanosti prema poduzetnicima, i po jednakom odnosu prema svim fizičkim i pravnim osobama u državi.
Dame i gospodo, nema gospodarskog rasta i nema društvene pravde bez dosljednog poštivanja zakona. Države, u kojima se zakoni selektivno provode, smatraju se nesigurnim destinacijama, te takve države ne ispunjavaju onu ulogu koju građani očekuju, te, u konačnici, koju im država u prirodi svoga postojanja mora pružiti. Augustin Aurelije će reći:
A bez pravde, što su tada države drugo doli velike razbojničke bande.
Hrvati svoju državu nisu dobili na lotu, niti im je poklonjena, već smo se krvavo izborili za svoju nacionalnu slobodu i uspostavu države. Danas si svatko od nas zastupnika mora postaviti pitanje – sudjeluje li u gramzljivosti i korupciji koju sam opisala, ili će na ovom pitanju nastupiti prekretnica, te ćemo napokon otvoriti novu stranicu u izgradnji hrvatske države, u kojoj se afere ne guraju pod tepih, a jedni te isti prijestupnici, kao što vidimo, konstantno rade na razgradnji države, potiču nepravde u društvu, te iz prizemnih, vlastitih interesa pogoduju nekolicini suspektnih bogatih moćnika?
Hrvatski Sabor pri odluci o ministru Mariću ima dvije opcije:
1. Gurnuti glavu u pijesak te zanemariti dokaze, te hrvatskim građanima reći: vi ste građani drugog reda u EU, vi nemate pravo na civiliziranu državu, ni na jednakost pred zakonom, niti na nadu u bolje sutra. Ili:
2. Odvažiti se i reći: dosta je zlouporaba, dosta je nejednakosti i nepravde, dosta je korupcije, te uvažiti dokaze i razriješiti Marića. Time bismo hrvatskim građanima poručili da imaju pravo nadati se boljem sutra, da su ravnopravni s građanima drugih država u Europskoj uniji te da započinje stvaranje bogate i pravedne Hrvatske u kojoj se rad i poštenje nagrađuju, a nerad i zlouporabe kažnjavaju.
Slijedom navedenog pozivam zastupnike da glasuju za razrješenje ministra Marića.
Close
Arhiva
Kategorija
Nove objave
  • Afera ministra Ćorića dokazuje nepodnošljivu razinu korupcije u Hrvatskoj

  • Najnovija afera u Hrvatskoj narodnoj banci dokazuje drskost moćnika u besramnom bogaćenju i nanošenju štete hrvatskim građanima

  • Blaženi kardinal Alojzije Stepinac – simbol bogoljublja, čovjekoljublja i domoljublja

Close
Close