Dame i gospodo,
Belgija, Njemačka, Austrija, Slovenija – gotovo sve države Europske unije donijele su i donose izvanredne mjere kako bi pomogle svom gospodarstvu, socijalnim i zdravstvenim ustanovama i građanstvu.
Sve navedene države imaju dvostruko, trostruko ili četverostruko veći standard od Hrvatske, što će reći, građani tih država imaju veću financijsku stabilnost i lakše se mogu nositi s nepredvidljivim udarima na standard, kao što je trenutna energetska kriza. Ali Plenkovića i vladajuće moćnike to ne zanima. Život običnog poreznog obveznika hrvatsku vladu ne zanima! Kada bi bila riječ o korumpiranim strukturama ala BORG, tu bi Plenković odmah reagirao.
U Hrvatskoj imamo situaciju koja se može nazvati rijetko viđenim političkim sljepilom, slobodno možemo reći, hrvatski vodeći političari su u svojevrsnom bunilu, i nekontrolirano i nesuvislo komuniciraju s javnošću. Moglo bi se reći da su u strahu, to jest, u svojevrsnoj političkoj paranoji.
Imamo apsurde da, primjerice, Zagrebačka plinara tretira pučku kuhinju kao industrijska postrojenja, i šalje im račune koji su uvećani do 500%. Čitali smo informaciju da je bolnica u Dubravi plaćala mjesečno 800 tisuća kuna za plin, da bi zadnji račun stigao u iznosu 3 milijuna i 800 tisuća kuna. To znači – povećanje za gotovo 500%.
Čuli smo isto tako da identične račune dobivaju pučke kuhinje, samostani, vrtići, itd.
Istovremeno, zagrebački gradonačelnik Tomašević, i njegov šef Holdinga najavljuju kako će ove godine uprihoditi značajnu dobit.
Postavlja se pitanje – kako to Tomašević misli uprihoditi tu dobit, ako prethodno uništi gospodarstvo, a građani koji su u potrebi počnu gladovati jer će pučke kuhinje morati zatvoriti zbog prevelikih računa za plin?!
Na ove dramatične informacije Plenkovićeva vlada šuti kao se to vladu ne tiče, što je u potpunosti neprihvatljivo. Jer, zaštita gospodarske i socijalne stabilnosti jest temeljna zadaća u djelovanju Vlade.
Vlada Andreja Plenkovića, protivno ustavnoj i zakonskoj obvezi, do sada po pitanju energetske krize nije napravila ništa, a njezine demagoške floskule oko tržišnog ograničenja cijena naftnih derivata apsurdne su, što dokazuje činjenica da je dizel u Austriji za jednu kunu jeftiniji nego u Hrvatskoj. Neka to objasne Plenković i njegov saveznik Grbin, kako je moguće da je u državi, u kojoj radnik zarađuje 3 puta više, dizel jeftiniji? Kako je to moguće?
I ovdje dolazimo do drugog tematskog dijela ove konferencije za medije, ali, u principu, riječ je o istim uzročnicima.
Andrej Plenković je prekjučer odvojio gotovo tri sata vremena klevećući vlastiti narod, izmišljajući hrvatski nacionalizam, koji po Plenkoviću ugrožava Hrvatsku.
Umjesto da je tri sata tražio rješenje za energetsku krizu, on je rječnikom kakvog je koristio propali predsjednik propale Jugoslavije Borislav Jović, klevetao hrvatski narod u kolektivu. Brizantost ovoga je to, da mu je u tomu asistirao SDP-ov Hajdaš-Dončić – jer, sazivanje tematske sjednice o potpuno rasvijetljenom događaju od prije više od godinu i pol dana, samo je pokušaj HDZ-ovsko-SDP-ovske korupcionaške hobotnice da fokus javnosti prebaci s bitnog na nebitno.
Jer, govor mržnje i poticanje na radikalizam jest stanje kada dokazani lopovluk prešućujete, ismijavate ili umanjujete. Upravo to rade Andrej Plenković, Jandroković, Peđa Grbin, Hajdaš-Dončić i ostala družina. Vladajući moćnici otvoreno krše zakone i besramno se bogate, te istovremeno vrijeđaju narod koji pljačkaju i koji ih financira.
Jer, ugroza Hrvatske jest, kada predsjednik Sabora Jandroković naziva državne tvrtke i pokušava spriječiti da država naplati otvoreni dug. To radi predsjednik Sabora koji je jedan od odgovornih za najodvratniji ovršni zakon u EU, po kojemu kad hrvatski građanin zakasni s plaćanjem samo jedan dan izbaci ga se na cestu.
Ugroza države je kada Andrej Plenković svome prijatelju, odvjetniku Danijelu Klobučaru, protupravno posreduje predmete u državnoj agenciji CERP, te, osim što taj Klobučar naplaćuje abnormalne iznose kao odvjetnik (to znači, protupravno se bogati na račun hrvatskih građana), taj gospodin izravno progoni, skupa s Plenkovićem, zaposlenike CERP-a, koji upozore da se Država Hrvatska potkrada.
Konkretan slučaj jest zaposlenica CERP-a Nada Ružić, koja je kao revizorica utvrdila kriminal od 104 milijuna kuna na štetu Hrvatske, o tome obavijestila Plenkovića i ministra financija Marića, te zbog toga dobila otkaz.
U svakoj iole funkcionirajućoj državi Plenković bi zbog slučaja CERP već dao ostavku, a DORH bi otvorio istragu zbog korupcije – protiv Andreja Plenkovića, protiv Danijela Klobučara i protiv ravnatelja CERP-a Plećaša.
Činjenica da se to nije dogodilo jest dokaz da je tvrdnja Europske komisije da je Hrvatska duboko korumpirana, te da pravosuđe ne funkcionira – u potpunosti točna.
Slučaj CERP jest dokaz da je Plenković osobno uključen u korupciju i osobno je štiti.
Sada taj kompromitirani Plenković s kompromitiranim Hajdaš-Dončićem, koji je ucijenjen zbog zlouporaba u slučaju korupcije u izgradnji zračne luke Zagreb, gdje postoje indicije da je osobno upleten u protuzakonitosti, njih dvojica pokušavaju, kao da živimo u Jugoslaviji, za probleme u državi optužiti hrvatski nacionalizam.
Plenković i njegovi trabanti u SDP-u puštaju „spinove“ da u Hrvatskoj postoji desni ekstremizam, te da je uzročnik tragičnog slučaja Danijela Bezuka taj što je mladić odrastao u obitelji u kojoj je stric ubijen u obrani Vukovara, a otac bio hrvatski branitelj.
U Americi, Izraelu, Francuskoj ili Poljskoj takve se obitelji poštuju kao herojske obitelji. A ako je jedan član obitelji napravio grešku ne može se cijelu obitelj maltretirati. A Plenković i njegovi korumpirani mediji smatraju da je odrastanje u obitelji u kojoj je otac bio branitelj nešto negativno.
I ovdje treba jasno kazati, Plenković, kojeg činjenično možemo okarakterizirati kao povlašteno dijete bivšeg komunističkog sustava, koji nije bio u Domovinskom ratu, ali je još 1989. (kada se komunizam počeo raspadati) tvrdio kako je marksizam rješenje za svijet – takva osoba se usudi heroje optuživati i blatiti?!
Poznato je da se zaposlio u ministarstvu vanjskih poslova jer mu je to otac omogućio, a otac mu je bio najbliži suradnik velikosrpskog šefa televizije Zagreb u komunizmu, Veljka Kneževića.
Ovo su činjenice, a ne govor mržnje. Govor mržnje jest kada hrvatskog branitelja i žrtve obrane Vukovara označavate, bez ikakvog argumenta, izvorištem za ekstremizam.
Ne, gospodine Plenkoviću, branitelji Vukovara nisu nikakvi ekstremisti, već borci za slobodu, za ljudska prava i demokraciju protiv velikosrpskog fašizma.
Inače, prekjučerašnja sjednica odbora je bila ispod svake profesionalne razine. Svako bolje vatrogasno društvo u Hrvatskoj ima viši profesionalni standard. Hajdaš-Dončić nije osigurao ni fonogramski zapis sjednice. Vladajuća kasta u Hrvatskoj je doista u potpunosti neoperativna i nesposobna.
Ovoj konstataciji dodajem jednu vijest koja potvrđuje profesionalnu ne-vjerodostojnost vladajućih struktura u Hrvatskoj.
Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu odbio je tužbu Vladimira Šeksa protiv Hrvatske. Šeksa hrvatski mediji prikazuju kao pravnog autoriteta, a poznato je da je on stvarni politički otac Andreja Plenkovića.
U Hrvatskoj Šeks pobjeđuje u svim parnicama, na svim sudskim instancama, te je kontrolor sudstva u Hrvatskoj. Ali kada ti „naši genijalci“ izađu na međunarodni teren gube, pak, sve instance, jer na sudištima, gdje se sudi po činjenicama, vladajući uzurpatori gube.
Ovaj slučaj ima simboličnu poruku. Kada stvorimo u Hrvatskoj pravosuđe, koje radi isključivo po zakonu a ne po naredbama, Hrvatska će se riješiti sadašnje korumpirane strukture. A to je, pak, preduvjet stvaranja socijalno pravedne i bogate Hrvatske.
Poštivanje zakona je u interesu ogromne većine hrvatskih građana, ali je opasnost za Plenkovića i Hajdaš-Dončića. Zato taj dvojac nameće rasprave koje nikoga u Hrvatskoj ne zanimaju, niti imaju bilo kakav društveni značaj.
U Hrvatskoj ne postoji opasnost od nacionalizma, Hrvatska je ugrožena od lopovluka u najvišim državnim tijelima, te opće korupcije u režiji HDZ-SDP bratstva.
