Dame i gospodo,
U našem, hrvatskome Ustavu zapisano je da porezna politika mora biti pravedna, što će reći, porezna opterećenja moraju biti pravedno raspoređena.
Pravedno raspoređeno znači, imati jednak tretman pred zakonom u pogledu plaćanja poreza, ili konzumiranja pojedinih poreznih potpora. Jer, jedan učitelj, poljoprivrednik ili inženjer, prije nego što dobije osobni dohodak, najprije mora platiti porez – to je automatizam.
U Hrvatskoj, nažalost, svjedočimo otvorenoj poreznoj nepravdi!
Jer, taj učitelj, poljoprivrednik ili inženjer je sigurni uplatitelj u proračun, ali nijedan od njih, primjerice, nije korisnik kredita HBOR-a. A kao što znamo, HBOR dijeli kredite za koje u stopostotnom iznosu jamči državni proračun. Taj HBOR, pak, ima gotovo tri milijarde kuna kredita koji su dospjeli, a nisu naplaćeni!
Postavlja se pitanje – tko su ti poduzetnici koji su dobili povlaštene kredite od HBOR-a, a ne plaćaju ih? Drugo logično pitanje, koje se postavlja – koliko je tih kredita u zadnjih 10 godina oprošteno, ili kako se to stručno naziva, otpisano?
Jer, to što HBOR otpiše, platiti mora poljoprivrednik iz Županje, ili ugostitelj iz Zadra plaćajući svoj porez. I upravo je ovo ključno pitanje za Državu Hrvatsku.
Ovdje nazočni predstavnici ministarstva financija, koji bi trebali skrbiti za efikasno i dobro upravljanje sredstvima hrvatskih građana, te pravičnu poreznu politiku, rade upravo suprotno. Oni se na izrazito netransparentan način brutalno obračunavaju s velikom većinom hrvatskih građana, a istodobno za povlaštenu, usku kastu primjenjuju posebne propise i omogućuju im besramno bogaćenje.
Ministarstvo financija ima različite, pa i nadzorne službe, te zaposlenike koji djeluju u tim službama – a mi svjedočimo neviđenoj pljački hrvatskog proračuna.
Uzmimo zadnju aferu vezanu uz bivšeg ministra Horvata u kojoj su Milorad Pupovac i potpredsjednik vlade Boris Milošević, isplatili poticaje svojim prijateljima koji uopće nisu bili predviđeni u proračunu.
Kako je to moguće ako postoji proračunska nadzorna služba u ministarstvu financija? Što je ona radila?
Svakome je jasno da, ako netko ne plaća porez, da automatski drugi mora platiti više, jer mora platiti ono što drugi ne plaća. Svi mi znamo, i to nam atestiraju sve ozbiljne međunarodne ekonomske institucije, da imamo previsoke poreze, i za građane, i za gospodarstvo.
Razlog je jasan, jer ako samo za Uljanik hrvatski porezni obveznici isplate 6 milijardi kuna, onda je jasno da netko mora financirati tu besramno visoku korupciju.
Doista, ministarstvo financija jest anti-Robin Hood.
Za obične građane se primjenjuje Ovršni zakon, jedan zakon kakvog nitko u Europskoj uniji nema, koji je brutalan i nepravedan. Tim se zakonom i najmanji iznosi prisilno naplaćuju, s nevjerojatno visokim naknadama samog ovršnog postupka. Istovremeno, ministarstvo financija i državna agencija HANFA štite lihvarske agencije da pljačkaju hrvatske građane – i to otvorenim kaznenim djelima zelenaštva.
Usput, jedna od načelnica u HANFI je sestra ministra Zdravka Marića, a šefica HBOR-a je kuma ministra Zdravka Marića.
Možemo konstatirati da protuustavna porezna nepravda, začinjena s otvorenom korupcijom i nepotizmom, razara Hrvatsku državu te obespravljuje veliku većinu hrvatskih građana.
Ove izmjene zakona neće imati nikakovog efekta za hrvatske porezne obveznike. Hrvatskoj treba potpuni zaokret u poreznoj politici, pogotovo u stvarnoj primjeni poreznih zakona.
Te promjene ne mogu provesti osobe koje su dokazano duboko ogrezle u korupciju, konkretno ministar Zdravko Marić i njegov šef Plenković.
No, vrijeme polaganja računa sigurno dolazi!
